Kad u zivot dodje mrak, I izbrise sve sto podseca na osmeh, svaki dah pretvori u bol, nesigurnim korakom hodam bez cilja I cutim, jer znam iza mene odavno ne ostaju tragovi, iza mene niceg od kada mi nema tebe.
Mesecima dusa mi za tobom place, kad u snove dodjes mi, gde mi zivot odnosi osmeh, tamo gde I suze moje teku, tamo gde dusa moja trazi te, umorna od lutanja, od trazenje uzaludnih I cekanja.
Nocu me tugom pokrivas, senu ti pratim za zvezdama,ruke pruzam samo da te osetim…ali sudbina, prokleta sudbina ne zna za molitve uzima nemilosrdno bez povratka.
Gde mi je srecu sklonila, ostavila tugu I zauvek vencala za nju
Teram crne oblake , jos ti cujem korake, svaka rec je sapat tvoj, I svaki dah si ti, I svaki dah je bol ona duboka najdublja bol, sto me nocima Iz sna budi .
Hodam u prazno, k'o senka zivim, toliko zelim a toliko nemam...samo da si tu, samo da mi se nasmejes, koliko su sivi dani I bezlicni, ni sunce ne sija istim sjajem, dani se vuku tek radi broja, ja sam ti milo moje ostala s tobom u vremenu koje vise ne dolazi.
Da mi je s tobom, tugo moja jos kap zivota , jos zrno srece, da me zagrlis bar jos jednom… a to jednom nece vise, nikada vise…
Odmice noc tiha, samo je u mojim mislima preglasna...cujem tvoje korake, tvoj glas...
Cujem sebe, pritisnutu bremenom teskim, jecam u slomljenoj dusi trazim izlaz, svetlo da mi obasja snove, ali svako budjenje donosi tugu, cinjenicu da nema te.
Pomera se vreme, sporo, cujem daljinu koja prilazi steze i davi vreme u kom mi ostase snovi neprobudjeni, spavaju zauvek zarobljeni u danu kada si otisao putem bez povratka....
Na mom ramenu osecam dodir vetra, to si ti vracas mi se… pomislim, a niz lice suza tuge sliva se I ne da, da te stvorim, da te ozivim… ubija u duši nadu za uzaludnom zeljom izgubljenom ,neostvarenom na ivici slomljenog koraka.
Cujem korake koji se gube, nestaju I trag nedocekane srece i mesec na mom prozoru koji te sakriva zauvek.
Koliko boli samoca, nemoc da bilo sta promenim.
Otisao si tiho necujnim korakom da mI ne probudis.
Tuga kojom sam se zavila posle tebe, preteska je boli do neba,
Sklopim oci hocu da si tu da sam s tobom... kazem sebi ne boli, kazem nije mi nista, a onaj vrisak stvarnosti otima mi te u nepovrat.