Noc je. Tisina. Trazim mir i spokoj u pisanoj reci; bezeci od sebe, od svojih misli i osećanja. 
Pozelim da sa tobom podelim sve snove i sve zablude svoje, bar na trenutak, da tebi bar malo sebe dam.
U ime svega bezimenog, nestvarnog i nestvorenog. U ime svega sto sam zelela, a nikad nisam docekala. U ime svega sto je bilo na dohvat ruke, a moja ruka je ostala prazna, ispruzena… U ime svega sto je stajalo u recima, a ja nisam izgovorila… Ti ces umeti da me razumes kada dođu moje duga cutnja. Kada mi se osmeh razbezi po nekim dalekim daljinama, dali ces moci da mi ga vratis na lice?Kada pocnu da me lome neki moji nemiri, dali ces moći da mi das bar jednu mrvu spokoja? I jednom kada posustanem, ti ces me podici,znam. Ti mozes da ne postojis, ali i potpuno nestvaran moja si stvarna potreba.Jednom cu ti reci da te volim...
Jednom, kada naucim da izgovaram ljubav. Sada samo osecam.
Zelim da budes nesto trajno, nesto veliko i lepo, da budes nesto najlepse, sto sam imala.
Ponekad letim, ponekad padam, ali uvek sam s tobom. Imam jednu moju stranu sveta,gde smo samo ti I ja. Tu se najlepse sanja, tu si ti, cekas me uvek u svakom trenu, tu si zauvek za mene.
Hocu da cujem tisinu na vrhovima prstiju. Da osetim treptaj duse tvoje,da si tu I kada mi svi drugi kazu da se to vise nece desiti, da si otisao zauvek. Ne, ja im neverujem! Ti si tu I uvek ces biti, cekacu te u svakoj novoj noci, u svakom jutru, u zvezdama u nekim drugim ljudima, ti ne mozes otici zauvek.
Hoću snove i javu ljubavlju da ti obojim. Zatvaram oči i osećam tvoje prste u mojoj kosi. Ti si ona najveca lepota moja.
Jača sam od drugih za pregršt iluzija koje mi niko ne moze razbiti i jaca sam kad znam da si tu da me cuvas.