Gde ???
Gde sad... kad sam se zaustavila na pola puta... u mraku ostavljena...
umorna od trazenja odgovora...
Ne znam gde... a bila sam svugde...
Okretala sam se u proslost ... tapkala u sadasnjosti ... i dodirivala buducnost ...
I nigde, bas nigde ni jednog odgovora ...
I dalje samo stojim i cekam...
Cekam, a ni sama ne znam... sta...
Stojim i cekam... pokušavajuci umiriti osecanja, umiriti ih da ne vide...
da ne pitaju zasto?
Zasto bas on?
I mada znam da jos milijoni drugih svakodnevno izgovaraju isto pitanje...
Samo odgovora niotkud...
Bol... to je jedino sto osecam, ni suza vise nemam da isplacem, ni reci da iskazem,
nepomicna kroz zivot vucem se... vise ne zivim...
Odavno ne znam da se smejem, nemam nadanja, ni sutra ne znam sta je, sve je otislo onog dana sa tobom u nepovrat...
Ponekad pozelim da... jednostavno... nestanem...
da konacno prestane ova bol duboko ispisana u mom srcu...
Strah me... ako me vetar vrati unazad... tamo sam vec bila... tamo sam se vec vracala ...
Strah me...
Sta ako zakoracim i ne uspem uhvatiti... tvoju ruku ...
Sto ako u tom koraku ... nestanem... ako ne uspem dodirnuti te...
Ako ne uspem pronaci tebe...
Tebe kojeg... volim...
Gore medju prostranstvima gde ti osmeh crtam suzama...
ispod tog svoda sve snaznije tonem u nepomicnu tugu...
s tvojim imenom na usnama senka postajem...
Milo moje... gde si... gde si mi sad ti??!