Noćas mi nedostaješ tako bolno,

isto kao i prošle noći,
i isto ćeš tako sutra u noć....
Osećam noćas iznemoglost u glasu,
u svim svojim čulima....jer nedostaješ,
a ja ti ne mogu promeniti ništa...
I noćas kada znam da sam nemoćna
da sam smrtno slomljena,zgažena
samo ti mogu krikom reći,
da mi noćas nedostaješ..
Ne opisivo...snažno..
ali neutešno jer gubim snagu....od krika..
Lomi me ali se ne branim,
jer želim i sutra da mi nedostaješ
kad padne noć crna....
I kada mi sva ta noć obavije i obgrli
zagrljaj,moju kosu..trebaćeš mi...
Nedostaješ mi noćas tako jako,
tako stvarno....
jer ovo trebanje moj je san i noćas...