.jpg)
dusa se raspada trazeci te, ali nade niotkud...nema te...Tuzna sam ti duso moja, ovaj decembar tako boli, svaki trag mi pokrivaju uspomene na tebe i svaki korak unapred zalivam suzama tuge…
Praznina prozdire svaku nadu, svaku misao guta…samo ceznja neostvarenih zelja zivi I jeca,trazi te…
I okrecem se, vracam se, vrtim se u krug gde si…gde si milo moje… Samo nebo zna gde te je sakrilo, gde tvoja dusa sada miruje.Znas li milo koliko sam nejaka da sve ovo izdrzim, i trudim se da drugi ne vide moju tugu, ne zelim da delim bol jer si ti u njemu, to je deo mene deo nas.
Ali ona cetiri zida koja me svaki dan cekaju, samo tamo je moja istina I ti I ja.
Tamo ti pricam dok cutim, vidim te I ako te nema, Iiosecam tvoju blizinu a znam da te
je beskraj odveo zauvek.Ljubavi znas li kako boli svako secanje na prosli decembar, kada smo obecavali I nadali se, ne sluteci da je kraj zapisan, i da je za tren sve nestalo, sve se promenilo.Tebe mi je uzeo Bog a meni ostavio bol I suze I prazninu vecnu… Jos citam tvoje poruke, I kat-kad me ponesu reci u vreme kada si mi ih pisao I lice se za tren razvuce u osmeh, ali stvarnost surova ne popusta, gusi I otima I taj tracak nedovrsenog sna.A ja te I dalje trazim lutajući uzalidno ovim sneznim i vlaznim ulicama, osvetljenim i mracnim.
Ocekujem te u svakom prolazniku, osecam te u svakoj pahulji koja se istopi na mom licu.Trazim te u nebu prekrivenom belim oblacima, i cini mi se da si u svakom prisutan, i svaki mi na tebe lici .Trazim te svuda...i nalazim te samo u svojim mislima u svom srcu... u svojim snovima!U budjenju zore ocekujem tvoj dolazak, u sumraku umiruceg dana vidim tvoj lik...A znam da nema nade da cu te naci, da su samo uspomene ostale!Koliko puta sam izgovorila “zasto, zasto ti ljubavi moja…” I svaki put zacutala, znam da nema odgovora, Bog bira najbolje… Neka mi te andjeli cuvaju, duso moja…